Postajem opsjednuta ovim komadicem neba koji viri kroz balkonska vrata.
 
Ne ja ne zhelim da zaklopim svoj kishobran duginih boja. On me ne zaklanja od suza andjela, vec od tvojih pogleda.

Svaka ruzhna rijech nestaje na putu iza nas.

 
Vrijeme je. Za zhivot, lazh, srecu, smrt.

Necu.
Lutam.
 
Vazhno je odakle sam. Chija sam.
Mani me se.
 
Josh uvijek sam samo svoja.

Sve mi najbolje.. I tako to... :]

So did I.
 
Don't ask. Just listen.
 
 
 
Blog mi je dosadio. Blogger mi je dosadio. Forumi su mi dosadili.
 
 
Nova godina mi je zapocela dobro. Osim cinjenice da sam polomila obje ruke. Ali hajde, i to je proslo. Danas sam skinula i gips sa desne ruke, tako da sam "slobodna".
 
 
Zelim ici negdje daleko. U London naprimjer. Ili negdje u Kinu, Japan. Ah, bilo bi to fino.
 
 

 
I wish I was too dead to care
If indeed I cared at all.
 
 
.

Koliko brzo se neke stvari mjenjaju?
Gdje je granica..za neke "jednostavne' stvai kao sto je.. LJUBAV?
 
 
I can smell the way you taste
I chase every breath you take
And I'll wait
 
 
Ne..Ne znam sta se desava...